Zimska čarolija

27
Share
Copy the link

Miloš je obećao da će doći za vikend. Najdužih sedam dana u mom životu. Spremala sam se za njega kao ni za koga do sad. Htela sam da ovo među nama uspe. Po prvi put u životu poželela sam da imam momka i ozbiljniju vezu. Sve do sad je bilo šala i zezanje. Kratke avanturice praćene ponekim polju*em, seksom na brzaka bez emocija i to je bilo to. Uvek sam bila hladna prema muškarcima I nisu me pretežno zanimala vezivanja. Nije mi bila potrebna takva vrsta ljubavi, dok sada… Sada sam bila spremna za vezu, pravu vezu kakvu su imale moje drugarice, koja će trajati par meseci, gde ću sa voljenom osobom probati sve, Uživati na egzotičnim mestima I izlaziti u kafićima sa njim, umesto sa nekom jadni* od mojih drugarica koje nisu mogle da pronađu momke zato što ih niko nije hteo. Zvuči nadmeno, ali to nikada nije bio slučaj sa mnom. Mogla sam da imam koga hoću, ali jednostavno nisam bila spremna za tako nešto. Koliko god pokušavala da se zaljubim, nije mi uspevalo. Sve dok nisam pogledala onog stranca u oči. Tu sam pala. Znala sam, po prvi put da sam se zaljubila.

Miloš je uz molbu i izvinjenje promenio dan našeg susreta. Bio je kraj meseca i nije primio platu. Ponudila sam se da ja platim putne troškove i ostalo, ali on je to učtivo odbio. Da je prihvatio osećala bih se dominantnije, kao što sam i želela. Uvek sam bila ta koja je vodila igru, koja je bila prva i glavna u društvu, najpopularnija devojka u školi…

Obećao je da će doći i provesti ceo vikend sa mnom. Mnogo sam razmišljala tih para dana o njemu, o nama, o svemu. Više od ičega na svetu sam ga želela, ali sam se plašila da se upustim u bilo kakvu vezu I odnos sa njim. Napomenula sam mu to par puta, ali on me je ubeđivao da su moje brige besmislene i da i on želi isto što i ja. Možda i više od tebe, bile su njegove reči. Ti si moj tip devojke i dugo sam tražio neku kao što si ti, rekao je. Pala sam na njegove reči kao i svaka naivna i neiskusna devojka s nestrpljenjem isčekala njegov dolazak.

Bila je subota, 04. februar, kada me je pozvao ujutru i rekao da dolazi popodne. Mojoj sreći nije bilo kraja. Stiskala sam slušalicu telefona i u čudu ponavljala ”Čekaću te na stanici”… Ostatak razgovora nisam ni čula od silnog uzbuđenja. Ni vreme polaska, ni vreme dolaska, ni u koliko sati bi trebalo da ga čekam.

Jedan sat kasnije, kada sam se smirila i popila dupli nes, okrenula sam njegov broj i polako ga pitala za detalje koje sam propustila u pređašnjem razgovoru. Ni sada nisam bila nešto skoncentrisana, ali sam upamtila vreme, 17h, i broj perona autobuske stanice.

Sat je otkucao podne, što je značilo da imam samo pet sati da se spremim. Nedovoljno vremena za ovakvu priliku. Bar što se mene tiče. Kupanje, biranje odeće, šminkanje, odlazak frizeru… minimalne stvari koje su potrebne jednoj ženi za izlazak, ali uspela sam sve u roku da završim. Obukla sam crnu somot suknju I maslinastu košuljicu, u paru sa istom bojom čizama, i crni kaput. Prava peglana kosa je bio moj izbor.

Napolju je bilo snega kao nikada ove godine. Uzela sam taksi do autobuske stanice i samo što sam izašla da pitam kada dolazi autobus, on je već bio tamo. Sa onim njegovim pogledom i širokim osmehom. Napravila sam se da ga ne vidim I prošla pored njega, dok nisam čula kako me doziva:

-Anabela!!!

Graciozno sam okrenula glavu i zavodljivo se osmehnula. Prišla sam mu i pružila mu toplu ruku koju je on prihvatio svojim promrzlim I crvenim prstima.

-Kada si stigao? Onaj bus kojim si trebao da dođeš stiže tek za 15 minuta.
-Znam. Uhvatio sam neki pre toga.
-Da li si dugo čekao? – zabrinuto sam upitala.
-Pa, nekih četrdesetak minuta.
Ljuto sam ga pogledala. – Zašto se nisi odmah javio, a ne da se smrzavaš ovde?
-Ti si vredna čekanja!

Učtivo sam se nasmejala, više koketno, i uhvativši ga pod ruku povela ka gradu ć mojoj kući.
Uvela sam ga u glavnu sobu. To je najveća soba u kući, jedina u kojoj boravim, sva u bordo i teget nijansama. Sve moje uspomene i stvari koje mi znače se nalaze u njoj. Ogroman krevet u kome spavam, radni sto sa računarom, televizor, dvd plejer, video, stereo uređaj, kao i meni najdraži deo; zid sa poli* prepunom knjiga.

Skinuo je jaknu i pažljivo seo na jednu od stolica dok sam ja ukljičila stereo. Sa zvučnika se oglasila Madonna i njen predivan glas u pesmi Secret. Da bih napravila što romantičniju atmosferu upalila sam plavo svetlo i tri male svećice sa mirisom lavande. Krajičkom oka sam ga pogledala, nasmejala se i prišla mu. Sela sam na stolicu nasuprot njemu i zagledala mu se u oči. Bilo mu je neprijatno, a i meni, ali dve nedelje sam čekala ovaj susret pogleda da sam prešla preko sav stid. Uhvatila sam mu ruku i nežno mu poljubila dlan. Prešla sam prstima kroz njegovu kosu i zaustavila ruku na njegovom vratu dok su naše usne kretale u susret i spojile se u nežnan poljubac.

Poljubac nežan, mek I lak od koga su mi zadrhtale usne ali nisam dopustila da to primeti. Polako sam nastavila da ga ljubim, najpre u nos, obraz, oko, čelo, uvo, ponovo obraz da bih se vratila na usta u strastvenom polju*u. Ne znam kako je bilo njemu ali meni je telom prolazila jeza i obuzimala me vrelina. Čvrsto sam ga zagrlila i otišla u kupatilo. Polivala sam se hladnom vodom da bih se povratila iz ovog vrtloga strasti i osećanja.

Lake note sa sterea su se i dalje čule kada sam se vratila iz kupatila. Osećala sam se se nespretno. On takođe. Približio mi se i uzeo me za ruku a drugu je stavio oko mog struka. Primakla sam mu se i moja nespretnost je nestala. Rukom oko mog struka privukao me je bliže.
Mogla sam da ga namirišem, čistog na sapun i toplog. Polako smo plesali ne njišući se mnogo. Osećala sam njegove noge uz svoje, dok su nam se stomaci povremeno dodirivali, kao i njegova nabreklost koja bi zakačila moju butinu. Osečala sam mišiće njegovih ramena kroz tanku pamučnu košulju. Bio je stvaran, stvarniji od bilo čega, a činilo mi se kao da sam u snu koji će prestati kada otvorim oči.

Nežnim pokretima prstiju prešla sam preko njegovog vrata i zaustavila se na prvom dugmetu košulje. Pogledala sam ga u oči i u njima naišla na znak odobravanja. Poljubila sam ga i otkopčala mu dugme, zatim drugo, a onda i ostala. Mišićave grudi su se ocrtale pred mojim očima. Spustila sam glavu na njih i rukama mu skinula košulju. Nežno sam ostavljala polju*e po njegovim grudima dok je on mrsio moju kosu.

Toga trenutka zaljubljivala sam se u njega. Odvojila sam obraz od njegovih grudi i pogledala sam ga tamnim očima. Poljubio me je nežno, zatim strasno. Uzvratila sam poljubac, uhvatila ga za ruku i povela ka krevetu.
Bojala sam se onoga što će uslediti, ali nisam marila. Želela sam ga više od bilo čega…