Bronzana žena

31
Share
Copy the link

Šetao sam jednog dana kroz grad i video belog psa. Pomazio sam ga i onda je on počeo da me prati. Onda su došli i drugi psi i tako sam šetao sa puno pasa oko mene. Ljudi su me čudno gledali, mislili su, šta je ovom, vodi džukele sa sobom, ali nisu znali nešto. I tako sam šetao sa psima pa sam seo na klupu a oni su posedali oko mene i lizali svoje šape. U središtu parka je bila lepa fontana, veliki krug u čijoj sredini je stajala bronzana žena lepih oblina i eteričnih crta lica sa crnim cvetom provezanim kroz njenu kosu, sklopljenih očiju, zagledana u nebo, ruku preko glave, kao da se skriva od neba. Iz njenih velikih usta je kuljala voda, jak mlaz vode, koji je punio bazen oko bronzane žene. Ustao sam sa klupe i prišao fontani. Pio sam hladnu, životodarujuću i osvežavajuću vodu iz njenih usta, polivao sam svoju kosu i mokrio svoje lice. Bio sam osvežen. Došli su i psi, žedni, i svojim jezicima su pili vodu pored njenih nogu. Onda je bronzana žena otvorila svoje oči i pogledala napred. Nisam mogao da verujem u to. Kao da je milion godina bila zabetonirana u nekoj kocki, sa mukom je pokretala svoje ruke i noge, a voda joj je još uvek kuljala iz usta. Jednim jakim stiskom noge se otkačila od korena koji je vezivao za vodovodne cevi i tako se oslobodila svoje funkcije pružanja sveže vode ljudima u vrućim danima. Poprimila je novu boju, promenila se, i sa čuđenjem je gledala oko sebe, u nebo, drveće, ljude, automobile, pse, i u mene. Voda je prestala da joj izlazi iz usta, samo još poneke kapi su se slivale niz njenu bradu i grudi. Polako je izašla iz ograde fontane, pomalo nezgrapno, i počela je da šeta niz puteljak, između drveća i travnjaka. Stari bračni pa*e uplašio kad je prošla pored njih. Ja sam pošao za njom, hteo sam da joj pomognem, da se snađe u ovom svetu, tako neprikladnom za bronzanu ženu. Uhvatio sam je za rame, a ona se okrenula i pogledala me. Oči joj bejahu ne od ovog sveta, tako hladne i u isto vreme tople, nepoznatih osećaja, nepoznatih sećanja. Okrenula se od mene i nastavila da korača, gledajući u nebo, sve brže i brže, grčeći se, dok je crvenilo zalaska sunca te tople večeri sijalo u nju i kupalo je krvlju. Opet sam je sustigao i uhvatio je za ruku, i pipnuo joj bradu prstom. Spustila je glavu i gledala moje grudi. Pipnuo sam joj kosu i skinuo crni cvet sa nje, pa joj se kosa raskošno spustila na ramena. Polako je podigla glavu ka meni i pogledala me. Bila je hladna i tvrda na dodir, i mirisala je na metal. Pokušao sam da je poljubim u obraz, a ona se okrenula. Stajali smo tako, uhvatio sam je za ruku i odveo kod mene. Stavio sam je u kadu koju sam napunio vrućom vodom. Posle nekoliko minuta u kadi, njena bronza je nestala, isparila, pretvorila se u prah koji je plutao po vodi kade i postala je prava lepa žena bujnih grud. Ušao sam u kadu i počeli smo da se ljubimo i vodimo ljubav. Ujutru, kad sam se probudio, video sam da je nema. Otišao sam do onog parka i pogledao u fontanu. Ponovo je stajala tamo, beživotna i bronzana, a hladna voda joj je šikljala iz usta, kao mali vodopad.