Žena sa tramvajske stanice

27
Share
Copy the link

Još jednom sam se probudio u znoju i užasu, budeći se iz strašnog sna. Krevet je bio mokar a posteljina izgužvana. Ustao sam i popio malo vode iz flaše. Onda sam se umio i seo na stolicu. Opet taj san o ženi sa tramvajske stanice, koja čeka tramvaj i skače pod njega kad ovaj stigne. Nisam više mogao pod*i to i otišao sam kod psihologa na razgovor. Čovek se zvao doktor Milan Stanojković. Imao sam preporuku od moje prijateljice Mirjane i sutradan popodne sam otišao u njegovu psihološku ambulantu u ulici Teodore Milanseve. Bilo je mračno i kišovito vreme i magla je zaklanjala vidik ulice i zgrada. Jedno 10 minuta sam pokušavao naći zgradu ali bezuspešno pa sam nazvao doktora na telefon. On je sišao dole i došao do mene. Objasnio sam preko telefona gde se nalazim. Video sam ga kako izlazi iz magle i približava mi se, duguljasta prilika u crnom odelu.
-Dobro veče. Ja sam dokto*tanojković.
-Dobro veče, rekao sam i rukovao se sa doktorom. Imao je čvrst stisak. Poveo me je kod njega. Njegova sekretarica mi je dala čaj i rekla mi da sednem na stolicu. Imala je plavu kosu i crne oči. Onda je otišla u svoju kancelariju. Doktor je seo i nasmešio mi se.
-Znači, imate neki san što vas muči.
-Da, stalno sanjam isti san.
-O čemu se radi?
Počeo sam pričati doktoru. Izgledao je malo neprijatno, sigurno nije voleo slušaati tuđe snove.
-Pa u tom snu vidim sebe kako stojim na tramvajskoj stanici. Kasno je uveče i nekoliko ljudi čekaju tramvaj. Hladno je i tu je velika magla. Jedna žena mi se približava, izgleda uplašeno, oči su joj velike i sijaju a usta otvorena, moli me da joj pomognem, onda dolazi tramvaj i ona skače pod njega i umire.
-Strašno-reče doktor.
-Jeste.
-Od kada vam se javljaju takvi snovi?
-Od pre nekoliko dana.
-Ranije niste imali noćne more?
-Ne.
-A jeste li pod velikim stresom u zadnje vreme.
-Pa nisam baš…ustvari, prilično sam zadovoljan, osim što sanjam taj san svake noći.
-Dobro. Ja bih predložio da se malo odmorite ipak, uzmete odmor, nervi su vam napeti. Takođe možete piti svako veče pred spavanje čaj od kamilice. On smiruje.
-Dobro.
-Eto tako. Pa mi javite za par dana kako se osećate.
Pozdravio sam se sa doktorom i izašao napolje. Opet sam se izgubio u toj velikoj magli, i jedva sam izašao iz tog kraja. Odvezao sam se autobusom kući i javio šefu da neću doći nekoliko dana na posao. Pio sam puno čaja od kamilice pre spavanja i začudo imao sam miran san. Vreme sam provodio igrajući se sa mojom ćerkom u parku. Doktoru sam javio da mi je dobro i da je noćna mora prestala. Čekao sam sa mojom ćerkom tramvaj. Posle nekoliko sati provedenih u parku, osećao sam se umoran. Moja ćerka se puno igrala sa ostalom de*. Bilo je kasno veče i magla je padala na ulicu. Šetao sam oko stanice pitajući se kada će doći tramvaj. Onda sam video neku ženu kako mi se približava. Izgledala je uplašena i zabrinuta. Povukla me je za ruku.
-Pomozite mi, gospodine-rekla je. Ignorisao sam je misleći da je neka luda žena. Obigravala je oko mene par trenutaka a onda se začuo zvuk tramvaja. Spremio sam se da uđem u njega, kad sam video ženu kako vrišti i skače pod tramvaj. Vozač je izašao iz tramvaja i pokušao da pomogne ženi. Bila je mrtva. Ja sam bio u šoku i sledećih mesec dana sam ležao u krevetu odmarajući se od žene sa tramvajske stanice.