Kristal

32
Share
Copy the link

Sedeo sam u kancelariji i kucao na pisaćoj mašini. Padala je kiša i bilo je jako hladno tog popodneva. Prozor je bio mokar od kiše i zamagljen. Pored pisaće mašine je stajala pepeljara. U njoj je ležala upaljena cigareta. Uzeo sam je i povukao dim, pa je vratio u pepeljaru. Nakucao sam nekoliko redaka. Moj radni sto je bio u priličnom neredu, ali mi se sviđalo tako. Uzeo sam kafu sa stola i popio je. Zazvonio je telefon pa sam se javio. Bio je to moj pomoćnik Petković.
-Reci, Petkoviću?
-Imaš neku ženu ovde. Želi da te vidi.
-Uvedi je.
Spustio sam slušalicu i prekinuo sa radom. Dugo nisam imao klijenta i ovo mi se činilo kao dobra prilika da zaradim nešto novca. Pridigao sam se u fotelji i pogledao na vrata. Stišao sam ambijentalnu muziku sa cd plejera kako bi atmosfera bila opuštenija. Vrata su se otvorila i u kancelariju je ušla žena u srednjim godinama, vitka i lepa, nežne građe ali čvrsta, obučena u crvenu kožnu jaknu i crne pantalone. Imala je crni šešir na glavi, i crvenu kosu zavijenu u punđu. Usne su joj bile senzualne, a oči krupne i lepe, plave boje. Imala je lepe tanke uši. Skinula je šešir i držala ga u rukama pri dnu stomaka, i pogledala me.
-Dobar dan, gospođice, sedite. Uzmite jednu koka kolu. Kako vam mogu pomoći?-rekao sam i pokazao joj na stolicu, gledajući moje papire.
-Hvala vam. Ne pijem koka kolu. Ja sam Ivana Delibašić. Moja ćerka se pre dva dana nije vratila kući, i ne znam gde je. Zvala sam je na mobilni, ali je isključen. Mnogo sam zabrinuta.
-Polako, Ivana, samo polako-rekao sam, smirivajući je pokretima ruke. -Recite mi koliko vaša ćerka ima godina i kako se zove.
-Zove se Saša i ima 21 godinu. Pohađa srednju medicinsku školu u Zemunu.
-Hm, dobro. Vi živite sami sa ćerkom?
-Da, moj muž nas je napustio pre mnogo godina, i otišao je u Austriju. Sada tamo radi kao hirurg.
-Hm, odlično. Kako ste čuli za mene?
-Videla sam vaš oglas u Halo oglasima. Piše da živite u Zemunu i onda sam upisala vaš broj i došla. Nisam htela da idem u policiju…
-Razumem vas. Da li znate sa kim se družila vaša ćerka?
-Pa ona je jako problematična devojka, i često je izlazila napolje a da mi se ne javi ni da kaže gde ide, a neki sumnjivi momci su dolazili sa njom posle škole. Ja ustvari znam da je ona često išla u noćni klub Kristal kod trga republike…
-Oh, to je onda ozbiljno.
-Znam. Molim vas, pomozite.
-Hoću, ne brinite se. Treba mi njena slika ako imate.
-Da, ponela sam je. Izvolite.
Ivana izvuče fotografiju iz jakne i stavi je na sto. Uzeo sam je i pogledao. Njena ćerka je puno ličila na mamu, samo je imala crnu kosu, ali je isto bilo lepa kao ona, imala je fino lice i mali lep nosić, i senzualne usne. Spustio sam fotografiju i pogledao Ivanu.
-Dobro, Ivana. Moja tarifa je 250 dinara na sat, plus troškovi. Plaćanje je unapred za pet dana. Ako se ništa ne desi do tada, imate 10 odsto popusta.
-Dobro-reče Ivana i dade mi novac.
-Obaveštavaću vas o toku moje istrage, Ivana. Nemojte brinuti, naćićemo vašu ćerku.
-Hvala vam, gospodine-reče Ivana i izađe iz kancelarije. Naslonio sam se na fotelju i zapalio cigaretu. Uzeo sam sliku Saše i počeo je gledati. Onda sam počeo da se zanosim napred nazad u fotelju, izbacujući dimove cigarete iz usta. Ustao sam i obukao moj kišni mantil. Petković je ispratio Ivanu i vratio se.
-Petkoviću, idem napolje. Javljaj mi ako me neko pozove.
-Dobro.
Spustio sam se spiralnim stepenicama do prizemlja i izašao iz zgrade. Onda sam se setio da sam zaboravio uzeti kišobran pa sam požurio do auta. Ušao sam u njega i izvukao flašicu vina iz pregrade. Otpio sam nekoliko gutljaja i obrisao usne dlanom. Odvezao sam se do noćnog kluba Kristal. Bilo je mračno i hladno i ispred su stajale neke devojke sa mladićima. Prošao sam pored njih i ušao u klub. Unutra je bilo toplo i zagušljivo, skoro se mogao videti dim cigara i isparenja alkohola i znoja i ko zna čega još. Striptizete su plesale na šipkama a ljudi su sedeli u *ima i gledali ih. Otišao sam u odeljak za striptizete. Jedna devojka je sedela ispred ogledala i šminkala se. Pokazo sam joj sliku Saše i pitao je da li je zna.
-A da, to je neka nova cura, hm…pa ona je sada u privatnoj sobi…
-Aha.
Otišao sam u privatne odaje. Tamo su striptizete pružale seksualne usluge za pare posetiocima kluba. Video sam Sašu u jednoj od tih soba kako pleše u krilu nekom matorcu. Bila je polugola, samo je imala haltere. Na krevetu je stajala crna ploča sa iscrtanim linijama kokaina ili spida, a na stočiću osveteljenom crvenom svetlošću se nalazila flaša vina. Ušao sam unutra i prekinuo njihovu igru.
-Hej, šta to radiš, čoveče, kako si ušao ovde?-reče Saša, dok joj je matorac pipao i balio po njenim grudima.
-Poslala me je tvoja majka, Saša. Želi da se vratiš kući.
-Neću da se vratim! Boli me dupe za nju.
-Dobro-rekao sam i izašao odatle. Vratio sam se u auto i pozvao Ivanu.
-Gospođo, vaša ćerka je postala prostitutka. Pronašao sam je u noćnom klubu Kristal kako igra u krilu nekom matorcu. Kaže da neće da se vrati.
-Oh, bože…
-Žao mi je, gospođo Delibašić-rekao sam i prekinuo vezu. Nije bilo više smisla ići dalje i pokušavati pomoći njenoj ćerki. Ostao sam malo da sedim u autu a onda sam se odvezao natrag u kancelariju.